O Nini i blogu
Prvi post ikad! :) Pa da se malo objasnim jer će neke koji zalutaju na ovu stranicu zanimat. Ja sam Nina, a ovo je moj blog. Zapravo se zovem Nikolina, ali me niko nikad tako ne zove, osim mog dečka kad je ljut na mene. Prijatelji me još zovu i Čoksa, pa se često okrećem u trgovini kad neko dijete mami cvili da hoće čokoladu.
Zašto blog? Pita mene prijateljica zašto počinjem pisat blog. Quote-at ću samu sebe, jer Balašević: ''Moram počet pisat o šminki jer će mi eksplodirat mozak. I o životu i o svemu. Moram neđe prosut ovo zrnje mudrosti... Il će mi mozak eksplodirat il ću dobit još 300 sijedih na ovoj velikoj hercegovačkoj glavi.'' Soooo here we go! (Navikni se na korištenje engleskog u tekstu jer moj mozak razmišlja na engleski, znam, sram me jer nisam rvatina.)
Mislim da sam ovu opsesiju imala od malena. E, ovako, bio je Sveti Nikola, i blabla da skratim priču i objasnim sam naziv bloga, jer to skoro nikom nije jasno, tad se mala Nina prvi put našminkala. Full on makeup, ito ni manje ni više, nego flomasterima. Flomasterima preko cijelog lica. I kad me mama vidila i složila šokiranu facu, mala Nina pametno kaže mami: ''Mama, vidi naminkala sam se, vidi mama kako Nina na (kako Nina zna).'' Od tud ideja za ime, ime koje mi puno znači i koje ima težinu najdražih uspomena. I tako je to bilo za sve što bi napravila, a što je uglavnom značilo šminkanje i pravljenje frizure mom jadnom tati koji me moro trpit. Hahahah njega nisam šminkala flomasterima, šminkala bi ga labelima kojih sam tad imala punu kutiju i to je bila moja (š)minka. Nisam se smjela šminkat do 16-te godine, ali znaš onu ''Kad pustiš psa s lanca...'', e pa kad sam počela, to je bilo hardcore. I ostalo je otprilike tako, samo sad imam više šminke nego tad. Za sve navedeno, imam i najbolje dokaze, slike iz davnih vremena. :D
Zašto diplomirana prvostupnica ekonomije piše blog o šminki i životu i svemu? Gle, dobila sam tu diplomu, volim radit s ljudima i volim turizam i volim svoj fax, al trenutačno pauziram godinu prije diplomskog studija. Zadnjih godinu dana u dnu stomka imam onaj neki neugodni mučni osjećaj koji dolazi nakon pitanja ''I što dalje?'' koje članovi obitelji i poznanici obožavaju postavljati i polomila sam svoj ludi mozak razmišljajući i planirajući što ću sa svojim životom. Svjesna sam sebe i stvari koje volim i znaš one novogodišnje odluke koje svi donose, a koje najčešće ne ispune?!
Noup, nisam se učlanila u teretanu. Odlučila sam pisat ovaj blog. Čvrsto sam ga odlučila pisat jer stvarno volim šminku. Neki će mislit da je površno, neki će bit oduševljeni al to sam ja. Izgubljena 23-godišnjakinja koja ima viška slobodnog vremena i mozak pun informacija i koja pomalo bolesno voli dekorativnu kozmetiku. Bilo bi lijepo da sam završila neku makeup akademiju ili tečaj, tako da mogu i zarađivat radeći ono što volim, al nisam u mogućnosti i što je tu je, barem moju opsesiju mogu podijelit sa (mogućim) čitateljima koji dijele iste i slične misaone zavrzlame.
Znaš koliko sam puta ovu ideju premotala u glavi. Dal da pišem blog. Neću pretjerivat, al recimo par milijuna puta. Ne znam oće li me itko uopće čitat, čak sad dok ovo pišem malo mi se tresu ruke. Amerikanci bi to nazvali anxiety, al ja to zovem ''Nina dođi sebi i radi ono što voliš''. I točno to sam odlučila u Novoj 2016., bez straha (strah ti je najgori neprijatelj) radit ono što volim. Naravno ima tu i onog da sam prijateljicama više dosadna s pričom o sjenilima, ruževima i kistovima i svakako, povrh svega, moram imat neki opravdan razlog zašto trošim ovoliko koliko trošim na šminku i ostale meni drage proizvode, al svakako najviše zbog ljubavi. Jedino u što sam trenutačno u životu sigurna su osobe i stvari koje volim.
Što još? Vjerujem u moral, čast, ljubav i iskrenost, tako da isto možete očekivat od mene na ovom blogu. Volim životinje, volim fotografiju, volim gledat serije i volim Kreša, a što još sve volim možete vidjet u sljedećim postovima, koje ću pisat sa znaš kolikim srcem?! Ogromnim, skoro ogromnim ko moja već spomenuta kovrčava glava. Ovo dole sam na slici ja, ne više tako mala, al s jednakom, ako ne i većom ljubavi prema (š)minki!
Slušam Ed Sheerana - Photograph (evo ti link pa poslušaj). Suzdržavam se da ne počnem plakat. Amo dijelit ljubav. Do sljedećeg posta, XOXO, Nina
